Voice, 2010, video
Kroz krupni statični kadar ženskog lika snimljenog ispod površine vode u koju je preko usana uronjen, pratimo neverbalno iznesenu kratku biografsku priču. Nekoliko rečenica iz dijaloga sa starijom osobom prenesene su dvoručnom abecedom za gluhe osobe koja se koristila i u širim društvenim skupinama kao način komunikacije u situacijama poželjne tišine ili prisilne šutnje. Praznim crtama u tekstu naglašene su izostavljene riječi kao dijelovi koji nedostaju ili manjkaju u komunikaciji. Egzaktan slijed neispisanih riječi odaje način kojim bi se razvijala produktivnija komunikacija. Skriveni sadržaj samog teksta referira se na položaj pojedinca nečujnog glasa u suvremenom društvu. Tradicionalna manualna naracija integrirana u nijemi video uradak vremenski zbližava načine komuniciranja, čime problematizira učestalo pitanje prednosti i mana suvremene komunikacije. Problem se nerijetko objašnjava posljedicama metoda i medija izmjene informacija tehnološke ere, zanemarujući druge aspekte i uzročnike istog problema.
Nema komentara:
Objavi komentar