MELITA SOROLA STANIČIĆ

Staklena kuća, 2010, foto-instalacija, 2730x1440mm

      Melita Sorola Staničić ođena je1964.godine u Rijeci. Od 1982. Godine živi u Voloskom -Opatija. 

1984. Maturirala u Srednjoj školi za kadrove u obrazovanju i kulturi u Rijeci.  

1990. Diplomirala iz kolegija slikarstva na Odsjeku za likovne umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.                                                                                                                                                                                                                                                  1994. Član HDLU Rijeka. Član HZSU sa statusom samostalne umjetnice. 

1995. Član Moving Academy for Performing Arts - Amsterdam – Zagreb. 

1996. Osnivač i član umjetničke udruge URA (Badurina,Božić,Šikanja,Todorović ). 

2007. Upisala magistarski studij na  Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje  u  Ljubljani, na odjelu - kiparstvo, mentor prof. Jože Barši  

                                

     „Posljednjih desetak godina, u svom umjetničkom radu, bavim se percepcijom i umjetničkom realizacijom fenomena prostor-vremena. Kontinuiranim bilježenjem segmenata vremena ( „modeliranje vremenom“ ) nastali su radovi koje nazivam „vremenskom skulpturom“. Proces nastanka rada, proces bilježenja ( da li je to potez kistom i označavanje datumom ili fotografiranje u određeno vrijeme) ima meditativni karakter te je sam po sebi dio rada tj. rad se sastoji od procesa i dokumenta. U takvom načinu rada prihvaćam i koristim sve životne situacije kroz koje mogu izraziti svjesnost o prolaznosti, nastojeći da budem u sadašnjem trenutku. Dozvoljavam da se doživljaji i osobno iskustvo reflektiraju u umjetničkom radu i time postaju „motivi“  kroz koje bilježim vrijeme (nebo, zvijezde, cvijetovi, menstrualni ciklus, ples, brodovi...). Motiv je vezan za pejzaž koji je u najširem smislu kozmički, a u najintimnijem osoban i duhovan . U radu  „ Staklena kuća“ radila sam s temama: kuća-dom (retrospekcija određenog vremenskog perioda provedenog u tom prostoru, selidba) osjećaj  gubitka,  pitanje  identiteta, vezanost  za određeni prostor, kidanje vezanosti, svjesnost o prolaznosti, prisutnost u vremenu sada i ovdje te pristup bezvremenom trenutku.“

MARIJANA STANIĆ

Birdhouses, 2008, video-installation

wood panels, mini DVD players, optical lense system

Wooden birdhouses containing video projections of various sky shots are installed inside the gallery. The projections are visible through lenses on the front sides of the birdhouses. The lenses distort the sky images, giving them new depth and width.

Surreal sight of the open sky stuck inside of the small, hermetically closed birdhouses emphasises the contrast of the wide and unlimited spaces, as opposed to the confined and material.

'Opreka zatvorenog prostora čija se nutrina rastvara u projekciji otvorenog neba i virtualnog prostora slobode ne iscrpljuje se samo u suprotnostima skučenog i neograničenog, ili sirove, jednostavne drvene površine i formalno razigranog plesa oblaka na pokretnoj slici, već na minijaturnoj skali gotovo da ponavlja neke zadatosti galerijskog prostora. Crna se kutija učahurila u bijeloj kocki, mikrirala kao objekt, i - poput optičke zamke, čeka da zarobi i vaš pogled.' (Jasna Jakšić)

'An opposition to the enclosed space whose interior dissolves with the projection of open skies and virtual space of freedom does not get exhausted only by contrasting the confined and infinite, or simple, raw, wooden surface and formally playful dance of clouds on a moving image, but on a miniature scale, it almost repeats some of the given forms of gallery space. The black cube is cocooned in the white cube, as a micro object, and – like a true optical illusion, waits patiently to capture your gaze as well.’ (Jasna Jakšić)

Marijana Stanić was born in Zagreb, 1971. Graduated from the Zagreb Academy of Fine Arts, Department of Art Education – Sculpture, in the class of Prof. M. Vuco. She is a member of '90-60-90' art organisation and HDLU. She is a Visual Arts teacher, 'Galerija 90 60 90' project leader and participates in CLUBTURE ( Klubtura Association of Organisations). She had a number of solo and group exhibitions. Lives and works in Zagreb.

DAVORKA TUMPIĆ

Oglas, 2011, instalacija (c/b print)

Koncept rada nastao je kao reakcija na nimalo ugodno iskustvo krađe s izložbe. Rad predstavlja poodmaklu fazu suočavanja sa šokom – autoironiju.

Radovi koji su bili prijavljeni na natječaj za izlaganje dijelom su pokradeni.

Novonastala situacija potaknula je novi koncept izlaganja – kao ironičan odgovor na nestanak rada s izložbe u jednoj eminentnoj zagrebačkoj galeriji.

Preostali predmeti (šalica, papuče) nastali u sklopu koncepta ambijenta “Kavez misli” – secirani su i postavljeni u galerijske “boxove”. Odvojeni, zaštićeni predstavljaju sve ono što zapravo nisu – a postali su nakon iskustva krađe – zaštićeni galerijski eksponati. Serija identičnih oglasa s fotografijom ukradenog rada „5 do 12”- djeluje upravo suprotno – banalizira činjenicu da se radilo o umjetničkom djelu. Izložen u maniri jeftinih fotokopiranih oglasa preko velike površine zida – postaje potpuno svejedno je li riječ o umjetničkom radu ili o bilo čemu drugom. I ako se u prvi mah radovi bave „sami sobom” – način reakcije na neugodnu situaciju dotiče niz pitanja. Čin krađe kao izravan kontakt „umjetničkog i društva” još jednom ocrtava hrvatsku stvarnost u kojoj živimo i stvaramo, a koja u ovakvim i sličnim situacijama ne može ponuditi ništa drugo osim inspiracije za reakciju.

Davorka Tumpić rođena 18. siječnja 1982. godine. 2005. godine diplomirala na Učiteljskom fakultetu u Rijeci. 2006. godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

Tijekom studija sudjeluje u nizu natječaja iz područja umjetnosti i dizajna u Veneciji, Zagrebu, Beogradu itd. Prvu samostalnu izložbu pod nazivom „Prva…“ ostvaruje u srpnju 2010. godine u sklopu manifestacije Labin Art Republika. 2010. godine, radom „Uhvaćeni plijen/Caught Prey“ izabrana u uži izbor radova za Dekanovu nagradu „Bijela kocka“, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. U siječnju 2011. ostvaruje drugu samostalnu izložbu pod nazivom „5 do 12“ (sa Meri Files i Senkom Fučkar) u galeriji Vladimir Nazor u Zagrebu. Na međunarodnom natječaju „Young Balkan Designers 2011“ u Beogradu, konceptom „Uhvaćeni plijen/Caught Prey“ osvojila jednu od 50 jednakovrijednih 2. nagrada. Posebno draga nagrada joj je prestižna Top stipendija, koju je osvojila kao jedna od 30 najboljih studenata Hrvatske 2010. godine. 2011. godine izabrana za izlaganje na 46. zagrebačkom salonu primijenjene umjetnosti i dizajna. Trenutno studentica diplomske godine studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.

TOM WALKER

Flannel Face, 2010, video

Artist working in London.  Graduated from Goldsmiths College London in 2006 with an MA in Fine Art.  Exhibitions include Bloomberg new Contemporaries 2007, SpearCraft, London 2007  (D)FEFV, Croatia, & @ The 5th KRIK Festival in Rijeka, 2010. VIDEOHOLICA, International Video Art Festival, 2010 and Mail Please. Blythe Space, London

http://re-title.com/artists/tom-walker.asp

DAWN WOOLLEY

The Substitute (holiday), 2007, lambda print, 1000 x 1000mm

My artistic practice encompasses photography, video and installation. In my artwork I create photographic cut-outs and re-photograph them in the real world. My artwork forms an enquiry into the act of looking and being looked at. Referring to psychoanalysis, phenomenology and feminism I examine my own experience of becoming an object of sight and also consider the experience the viewer has when looking at me as a female, and a photographic object. Voyeurism and exhibitionism intertwine in these purposefully provocative scenes. I intend to make it difficult to distinguish the 2-dimensional photograph from the surrounding scene. My work is increasingly concerned with the experience of the viewer and I attempt to define a direct relationship between the cut-out and the person looking at it. In the first instance of looking I hope to create a state of familiar acceptance of what the viewer is seeing, followed by an uncanny  moment when the oddity of the image is registered, and finally a state where the implied reading collapses, the cut-out becomes visible to the viewer and the image is read in new terms. By producing artwork that establishes me as an object it could be argued that I reinforce stereotypical images of the female body, but by depicting my body as an image I am able to suggest my presence while confirming my absence. There is a suspension of disbelief taking place in the viewing public, as they want to see image and body simultaneously. The overtly sexual nature of the body compels the viewer into the position of voyeur, only to reveal itself as an inanimate object. This wilful delusion is inherent to the medium of photography – the desire to look at a 2-dimensional photograph and believe in the integrity of the 3-dimensional objects that are suggested by the surface.

Dawn Woolley trained as a fine art printmaker. She completed her undergraduate degree in 2001 and has since developed a photography-based practice that encompasses digital video, installation and performance as well as photo-based installations. In 2008 she completed an MA in Photography at the Royal College of Art and was awarded a cash prize for excellence by Land Securities and Art source. In the spring of 2008 she undertook a three month studio residency at Cite des Arts in Paris. Recent exhibitions have included; “My World: Visions of 21^st Century Feminism” in  the European Women’s Lobby, Brussels (2010), “Start Your Collection” at The London Art Fair (2009), “Fotomonth” in Krakow, Poland (2007) and solo exhibitions in South Square Gallery, Bradford (2009), The Lighthouse Art Centre in Wolverhampton (2006) and Warsaw Project Space in Manchester (2003). Her artwork is held in a number of private collections in the UK, in the Museum of Photographic Arts in Kiyosato, Japan and in The Center for Fine Art Photography, Fort Collins, Colorado, USA. Dawn Woolley was born on 10^th March 1980 at RAF Wegburg in Germany, she currently lives and works in Cardiff, UK.

www.dawnwoolley.com

DAVOR SANVINCENTI

The Island, 2010, fotografija/photography, 400x500mm

Davor Sanvincenti a.k.a. Messmatik (r.1979) multimedijalni je umjetnik, član HDLU-a.

Od početka svog rada zaokupljen je ispitivanjem mehanizama ljudskih stanja i percepcija - posljednjih se godina intenzivno bavi istraživanjem područja audiovizualnog i antropologije vizualne kulture, razvijajući eksperimentalna video ostvarenja i uranjajuće instalacije koje su presjek video umjetnosti i performansa. Dobitnik je više nagrada među kojima je i Nagrada Radoslav Putar 2010 za najboljeg umjetnika do 35 godina. Njegova se fizička video instalacija pod nazivom „1001“ nalazi u audiovizualnoj zbirci Muzeja Suvremene Umjetnosti u Zagrebu.

Davor Sanvincenti a.k.a. Messmatik (b.1979) is a Croatian multimedia artist, member of HDLU - Croatian Association of Artist. Over the last years he has been specifically interested in a field of audiovisual research and anthropology of visual culture, particularly focused on the conditions and forms of human senses and perceptions, developing experimental videos and immersive installations which are at the intersection of video and performing arts. He is recipient of several art awards, including the Radoslav Putar Award 2010 for the best Croatian artist under 35. His physical video installation "1001" takes part of the AV collection of the Museum of Contemporary Art in Zagreb.